Karta Piri Reisa i Antarktik bez leda: Kako je jedna margina postala dokaz izgubljene civilizacije
Trećina pergamenta. Toliko je od Piri Reisove karte svijeta preživjelo do danas — komad kože gazele star pet vijekova, ispisan mastilom koje je izblijedjelo, ali nije nestalo.
Na tom preostalom komadu, u donjem lijevom uglu, nalazi se linija obale koja je decenijama hranila jednu od najupornijih teorija o izgubljenoj civilizaciji.
Prema toj teoriji, osmanski admiral je 1513. godine nacrtao Antarktik bez leda — kontinent koji je zvanično otkriven tek 1820. godine.
Kartografi i geolozi kažu drugačije.
Ono što se nalazi na pergamentu jeste autentično i neosporno — karta je danas dio UNESCO-ovog registra Memory of the World. Ono što se iz njega izvlači o naprednoj, izgubljenoj civilizaciji — nije.
Admiral koji je crtao granice imperije
Piri Reis rođen je oko 1465. ili 1470. godine u Galipolju, u vrijeme kada je Osmansko carstvo širilo svoju pomorsku moć duž cijelog Mediterana.
Bio je admiral, moreplovac i kartograf — čovjek čiji je posao bio da razumije obale prije nego što flote na njih isplove.
Umro je 1553. godine, pogubljen, u periodu kada su promjene na vrhu osmanske vlasti često nosile takvu cijenu za vojne zapovjednike.
Godine 1513. nacrtao je kartu svijeta na pergamentu od kože gazele, dimenzija otprilike 87 sa 63 centimetra. Nije radio od nule.
U vlastitim bilješkama na karti Piri Reis navodi da se oslanjao na oko dvadeset izvornih karata, uključujući izgubljenu kartu Kristofera Kolumba, arapsku kartu Indije i portugalske pomorske karte — dokument je, drugim riječima, sinteza znanja koje je u tom trenutku kružilo pomorskim kancelarijama triju kontinenata.
Kartu je 1517. godine poklonio sultanu Selimu I, nedugo nakon osvajanja Egipta.
Zatim je karta nestala iz javnog pogleda na više od četiri vijeka.
Zaboravljen svežanj u palači
Deveti oktobar 1929. Palača Topkapi u Istanbulu tada se pretvarala iz sultanske rezidencije u muzej, a taj proces podrazumijevao je katalogizaciju ogromne, decenijama neistražene arhive.
Njemački teolog Gustav Adolf Deissmann radio je za tursko Ministarstvo prosvjete na popisivanju neislamskih rukopisa u palači.
Na njegov zahtjev, direktor muzeja Halil Edhem — Turčin, ne Nijemac — pronašao je zapostavljeni svežanj karata koji je ležao neprimijećen.
Deissmann je kartu pokazao orijentalisti Paulu Kahleu, koji ju je prepoznao kao Piri Reisovo djelo.
Kahle je nalaz objavio 1931. godine na kongresu orijentalista u Leidenu, i tek tada je karta postala predmet naučnog i, kasnije, popularnog interesovanja.
Ono što je uslijedilo tri i po decenije kasnije promijenilo je način na koji milioni ljudi danas gledaju na taj pergament.
Kontinent koji nije trebalo postojati
Godine 1966. profesor Charles Hapgood objavio je knjigu Maps of the Ancient Sea Kings, u kojoj je donji dio Piri Reisove karte protumačio kao prikaz obale Antarktika — konkretno, Zemlje kraljice Maud — bez leda.
Ako je tumačenje tačno, karta bi dokumentovala geografiju kontinenta kakva nije postojala u ljudskoj istoriji, jer je Antarktik zvanično otkriven tek 1820. godine, a njegov ledeni pokrivač, prema naučnom konsenzusu, formirao se prije oko 34 miliona godina, u periodu prijelaza iz eocena u oligocen.
Kontinent nije bio bez leda najmanje petnaest miliona godina — što isključuje bilo kakvu ljudsku civilizaciju koja bi ga mogla mapirati.
Hapgood se 1960. godine obratio američkom vazduhoplovstvu tražeći stručno mišljenje o karti.
Kapetan Lorenzo W. Burroughs, iz Kartografske sekcije, odgovorio mu je pismom u kojem je naveo da obala na karti odgovara seizmičkim mjerenjima prikupljenim tokom ekspedicije 1949. godine.
To pismo se od tada često predstavlja kao zvanična vojna potvrda teorije.
Riječ je, međutim, o mišljenju pojedinog oficira u prepisci — ne o recenziranom naučnom radu, niti o zvaničnom stavu vazduhoplovstva.
Sama karta, u marginalnim bilješkama koje je ostavio Piri Reis, navodi da informacije za taj donji dio potiču iz evropskih izvora.
Ne od putnika koji su tamo bili. Od karata koje je admiral, poput ostalih izvornih karata koje je koristio, prepisao i sklopio u cjelinu.
Ono što je zaista nacrtano
Mainstream istoričari kartografije to tumačenje odbacuju.
Detaljna studija Gregoryja McIntosha, kao i kritike geologa Stevena Dutcha, ponudile su dva vjerovatnija objašnjenja.
Prvo: donji dio karte predstavlja iskrivljen nastavak istočne obale Južne Amerike, savijen kako bi stao na ograničen list pergamenta.
Drugo, i podjednako uvjerljivo: riječ je o hipotetskom kontinentu Terra Australis — kartografskoj konvenciji koju su renesansni kartografi rutinski ucrtavali na jugu svijeta, bez ikakvih stvarnih geografskih podataka, jednostavno zato što su pretpostavljali da tamo nešto mora postojati kako bi se uravnotežile kopnene mase sjeverne hemisfere.
Karta Piri Reisa nije usamljen slučaj takve konvencije.
Francuski matematičar Oronce Fine nacrtao je oko 1531. godine srcoliku, takozvanu kordiformnu kartu svijeta koju je Hapgood 1960. godine "ponovo otkrio" u Kongresnoj biblioteci i predstavio kao dodatni dokaz.
Da bi se ta karta poklopila sa stvarnim antarktičkim kontinentom, trebalo bi je rotirati za oko dvadeset stepeni, pomjeriti južni pol za sedam i po stepeni — otprilike 1.600 kilometara — i promijeniti razmjeru za 230 posto.
Kritičari su, nakon takvog poravnanja, zaključili da sličnosti ne izdrže bliže ispitivanje.
Anomalija ispod leda
Nauka o Antarktiku ipak je 2006. godine ponudila nešto što zvuči kao potvrda drevne katastrofe — samo ne one koju teorija traži.
Tim naučnika predvođen Ralphom von Freseom sa Univerziteta države Ohio, koristeći podatke satelitske misije NASA GRACE, identifikovao je gravitacijsku anomaliju u regiji Wilkes Land, na istočnom Antarktiku. Struktura je široka oko 480 kilometara i nalazi se otprilike 1,5 kilometara ispod površine leda.
Ako je riječ o udarnom krateru, procjenjuje se da je star između 250 i 300 miliona godina — moguće povezan s permsko-trijaskim izumiranjem, jednim od najvećih masovnih izumiranja u istoriji planete.
Asteroid koji bi takav krater ostavio bio bi širok oko 50 kilometara, znatno veći od tijela koje se dovodi u vezu s izumiranjem dinosaurusa prije oko 66 miliona godina, a čija se veličina procjenjuje na deset do petnaest kilometara.
Tumačenje strukture kao udarnog kratera ostaje naučno osporavano.
Studija objavljena 2018. u časopisu Earth, Planets and Space razmatra alternative — vulkansku strukturu, sedimentni basen, dugotrajnu eroziju.
Šta god da jeste, jedno je jasno: prema procijenjenoj starosti, nema nikakve veze s periodom prije devet do trinaest hiljada godina koji pristalice teorije o izgubljenoj civilizaciji vežu za nestanak leda na Antarktiku.
Veza s divovima i megalitima koja se ponekad dodaje toj priči nema utvrđen izvor — riječ je o spekulaciji bez ikakve naučne ili istorijske potvrde.
Ono što ostaje na pergamentu
Piri Reisova karta nikada nije bila sporna kao dokument.
Sačuvana je, autentična, izložena u Topkapiju. Sporno je isključivo ono što je neko, četiri vijeka nakon što ju je admiral nacrtao, odlučio da u njoj vidi.
Na preživjeloj trećini pergamenta i dalje stoji admiralova vlastita bilješka: podaci za južni dio karte došli su iz evropskih izvora.
Ne s Antarktika. Ne od civilizacije koja ga je navodno mapirala prije nego što ga je prekrio led.
Od karata koje je jedan osmanski moreplovac, poput ostalih otprilike dvadeset koje je te godine imao pred sobom, jednostavno prepisao onako kako ih je zatekao.
IZVORI
- UNESCO Memory of the World — Piri Reis World Map (1513)
- Piri Reis' Map — prijevod istorijskog izvještaja o otkriću, Wikisource
- Bad Archaeology — The Piri Re'is map (detaljna kritička analiza)
- Bad Archaeology — The Orontius Finaeus map
- Gregory C. McIntosh, The Piri Reis Map of 1513, University of Georgia Press (2000)
- Ohio State University News — Big Bang in Antarctica: Killer Crater Found Under Ice (2006)
- Klokočník, J., Kostelecký, J. & Bezděk, A., "On the detection of the Wilkes Land impact crater", Earth, Planets and Space, Springer (2018) — recenzirani rad
- LiveScience — When was the last time Antarctica was ice-free?
- Discover Magazine — Did an Ancient Civilization Ever Live in Antarctica?
Aquarius
Istraživač nepoznatog koji voli dobru priču. Neću ti prodati senzaciju samo zbog klika. Ako ti se sviđaju moji tekstovi, tvoja podrška bi mi mnogo značila da nastavim dalje.