Izgubljeni grad Z i pukovnik Percy Fawcett

Iz logora koji je pet godina ranije sam nazvao Dead Horse Camp, jer je baš tu morao ustrijeliti iznemoglog konja, pukovnik Percy Fawcett je 29. maja 1925. poslao posljednje pismo svojoj supruzi Nini.

Pisao je smireno i s uvjerenjem: rekao joj je da ne brine ako mjesecima ne čuje ništa o njemu, jer se sprema ući na teritoriju koju nijedan stranac prije njega nikada nije prešao.

Uz njega su bili njegov 22-godišnji sin Jack i Jackov prijatelj iz djetinjstva, Raleigh Rimell. Od tog pisma, svijet više nikada nije čuo ni riječ ni od jednog od njih.

Trojica su krenula duboko u sliv rijeke Xingu, u brazilskoj državi Mato Grosso, tragajući za onim što danas nazivamo Izgubljenim gradom Z – civilizacijom koju je Fawcett u svojim terenskim bilješkama označavao samo kao slovo "Z", a za koju je vjerovao da leži zakopana u prašumi.

Namjerno je putovao lagano: većinu nosača i vodiča otpustio je prije posljednje dionice puta, uvjeren da će manja grupa lakše proći kroz teritoriju plemena koja nikada nisu vidjela Evropljanina.

Percy Fawcett i put do Izgubljenog grada Z

Priča je počela skoro dvije decenije ranije. Godine 1906. Kraljevsko geografsko društvo iz Londona angažovalo je tada 39-godišnjeg Fawcetta, artiljerijskog oficira i geometra, da kao nepristrasna treća strana premjeri granicu između Bolivije i Brazila – područje tada gotovo potpuno nepoznato evropskim kartografima.

U to doba već je bio poznat u londonskim krugovima kao bivši obavještajac u Maroku i prijatelj pisca Arthura Conana Doylea, kojem su njegovi terenski izvještaji poslužili kao jedna od inspiracija za roman "Izgubljeni svijet".

Zadatak u Amazoniji je obavio bez ozljeda, ali se iz prašume vratio s nečim što nije stajalo ni na jednoj karti: uvjerenjem da negdje u tom "praznom prostoru" postoji izgubljena civilizacija.

To uvjerenje učvrstio je dokument iz Nacionalne biblioteke u Rio de Janeiru, poznat kao Rukopis 512.

Napisao ga je 1753. nepoznati portugalski istraživač, opisujući ruševine zidanog grada sa srebrom popločanim ulicama, kamenim lukovima i natpisima nalik grčkom pismu – ali bez ijedne naznake gdje se grad zapravo nalazi.

Kombinujući taj tekst s pričama domorodaca i deceniju terenskog iskustva, Fawcett je do 1914. bio uvjeren da grad leži negdje u regiji Mato Grosso.

Rat, opsesija i posljednja ekspedicija

Planove za novu ekspediciju prekinuo je Prvi svjetski rat.

Fawcett se vratio u Britaniju, dobrovoljno se prijavio za front u Flandriji i, iako mu je bilo skoro pedeset godina, preuzeo komandu nad artiljerijskom brigadom.

Tri puta je pomenut u izvještajima feldmaršala Douglasa Haiga, a 1917. odlikovan je Redom za izuzetnu službu.

Rat ga nije udaljio od opsesije – grad Z je u njegovoj mašti postajao sve više utočište, mjesto netaknuto onim što je svakodnevno gledao u rovovima.

Po povratku u Brazil, 1920. krenuo je sam u potragu, oslanjajući se samo na tovarne životinje.

Ekspedicija se raspala kada ga je oborila groznica, a jednog iscrpljenog konja morao je ustrijeliti na mjestu koje će pet godina kasnije postati njegov posljednji poznati logor.

Konačnu ekspediciju finansirala je grupa londonskih ulagača poznata kao "The Glove".

Možda vas zanima: Puma Punku: Misterija veća od piramida

Fawcett, Jack i Raleigh napustili su Cuiabu, glavni grad Mato Grossa, 20. aprila 1925. Do kraja maja stigli su do ruba nemapiranog terena.

Odatle je krenulo ono pismo od 29. maja – i potom, tišina.

Potraga za nestalim istraživačima

Kraljevsko geografsko društvo proglasilo je grupu službeno nestalom dvije godine kasnije, što je pokrenulo talas potraga.

Američki istraživač George Dyott predvodio je jednu od prvih, 1928., i tvrdio je da je pronašao dokaze da su trojicu istraživača ubila neprijateljski nastrojena plemena – tvrdnju koju struka nikada nije prihvatila kao uvjerljivu.

Kanadska avijatičarka Aloha Wanderwell tragala je za njima iz zraka, hidroavionom, 1930. – takođe bezuspješno.

Slijedile su desetine drugih ekspedicija tokom narednih decenija, uključujući i onu iz 1951., kada je brazilski istraživač od pripadnika plemena Kalapalo dobio kosti za koje se tvrdilo da pripadaju Fawcettu; kasnija analiza je pokazala da nisu njegove.

Kalapalo predanje o sudbini trojice muškaraca prenosi se usmeno već vijek, a njegovi prepričani detalji variraju od izvora do izvora.

Nijedno pleme nikada nije javno priznalo ubistvo.

Popularna procjena, koju prenose brojni mediji, tvrdi da je u potragama za Fawcettom stradalo i do stotinu ljudi; tačan broj nikada nije pouzdano utvrđen, a noviji pregledi sugerišu da je ta cifra vjerovatno preuveličana.

Bolest, sukob s domorocima ili obična nesreća na terenu bez ijednog puta ostaju podjednako moguća objašnjenja – nijedno nije potvrđeno, a nijedno nije ni konačno isključeno.

Da li je Izgubljeni grad Z ikada postojao?

Duže od pola vijeka, zapadna nauka je odbacivala samu ideju da amazonska prašuma može održati veliku, trajno naseljenu civilizaciju.

Možda vas zanima: Naska linije: Misteriozni geoglifi u Južnoj Americi

Već 1541. španski konkvistador Francisco de Orellana je, ploveći Amazonom, izvijestio o gustim naseljima i gradovima duž obale rijeke; kasniji putnici na istim mjestima nisu zatekli ništa osim guste vegetacije, pa je nauka decenijama odbacivala njegovu priču kao izmišljotinu.

Vjerovalo se da je tlo presiromašno hranjivim tvarima, isprano čestim padavinama i nesposobno da prehrani gusto naseljenu populaciju.

U tom svjetlu, Fawcettova opsesija se u njegovo vrijeme smatrala maštarijom umirovljenog oficira.

Godine 2003. antropolog s Univerziteta Floride, Michael Heckenberger, objavio je nalaze koji su tu pretpostavku ozbiljno poljuljali.

U gornjem toku rijeke Xingu, na području koje danas nosi ime Kuhikugu, njegov tim je mapirao mrežu naselja povezanih širokim, ravnim putevima – neki i do pedeset metara – organizovanih oko centralnih trgova i opasanih odbrambenim rovovima.

Radiokarbonsko datiranje smjestilo je nastanak najvećeg naselja oko 1250. godine, a procjene govore da je regija u vrhuncu mogla imati i do 50.000 stanovnika.

Njihovi potomci, narod Kuikuro, i danas žive u tom kraju i pomogli su Heckenbergerovom timu da pronađe i iskopa lokacije.

Ta civilizacija nije nestala osvajanjem.

Prema arheološkim nalazima, bolesti koje su Evropljani donijeli u Ameriku stigle su trgovačkim vezama duž rijeka i prije nego što je ijedan bijelac fizički kročio u region, decimirajući stanovništvo mnogo prije direktnog kontakta.

Od nekoliko hiljada ljudi u vrijeme prvih evropskih putovanja uz obalu kontinenta, do sredine dvadesetog vijeka na tom području ostalo je svega nekoliko stotina potomaka.

Kuhikugu, međutim, nije zidani grad sa srebrnim ulicama i kamenim lukovima kakav opisuje Rukopis 512 – drugim, riječima, to nije Izgubljeni grad Z u obliku u kojem ga je Fawcett zamišljao.

To je razgranata mreža zemljanih i drvenih naselja, ne kamena metropola.

Da li je Fawcett, prateći isti rukopis i priče domorodaca, zapravo bio na tragu upravo ovog mjesta – ili nečeg sasvim drugog – arheologija do danas nije razriješila.

Njegov najmlađi sin Brian je 1953. sredio očeve dnevnike, pisma i terenske bilješke u knjigu koja je slučaj vratila u javnost i nadahnula generacije potraga koje traju i danas.

U jednom ranijem pismu, prije posljednjeg puta za Rio, Fawcett je supruzi napisao: "Fizička smrt me uistinu ne plaši – brine me samo porodica."

Do danas nijedan predmet iz te posljednje ekspedicije – ni dugme, ni fragment kosti, ni potpisani prsten – nije nedvosmisleno potvrđen kao njihov.

I tako umjesto jedne ostaju dvije zagonetke: grad koji je Fawcett tražio možda je, u nekom obliku, zaista postojao – ali šta se dogodilo čovjeku koji je otišao da ga nađe, i dalje nema odgovora.

IZVORI

• The man who died searching for the Lost City of Z, National Geographic
• 10 Facts About Percy Fawcett and the Lost City of Z, History Hit
• The Enduring Mystery Behind Percy Fawcett's Disappearance, HISTORY
• Schmidt, M. J., Heckenberger, M. J., Franchetto, B., Fausto, C., arheološka studija naselja Kuhikugu, gornji tok rijeke Xingu
• Searching for the Amazon's Hidden Civilizations, Science / AAAS
• Manuscript 512 — Wikipedia, "Rukopis 512", portugalski dokument iz 1753. u Nacionalnoj biblioteci Brazila koji opisuje „izgubljeni grad"
• Percy Fawcett: The Lost Explorer, arhivski dokument, Torbay Council, torbay.gov.uk